Dragi Zvonko,
imaš pravo kad kažeš da je sloboda duševna potreba.
Duša doduše stanuje u našem tijelu, no stalno bi u prostranstva, u širinu, u slobodu. Nije čudo, jer ona je od Duha, trajno mu se nastoji pridružiti. Duša je u našem dahu, a duh u dahu vjetra. U lelujanju, treperenju, vijorenju, silini – dok ruši kuće, jasenje, lađe na otvorenom moru ili se pak smiruje u blagi šapat. Dok svojim vrelim dahom suši neplodnu zemlju, ili pak zavitla pa po njoj lije plodonosnu vodu od koje niče bilje. … Krene iznutra, iz dubine, iz tišine, iz mira … nabuja, uzhuhta, neodoljivo, pa začujemo šum … prodoran, u kretanju, uvijek u kretanju … kako otvara sva vrata. Sva … A duša s njim leti i radosno treperi …
Tijekom 10., 11. i 12. rujna 1976.1 – u vrijeme vašeg pothvata – “Vjesnik” na prvim stranicama izvješćuje o govoru druga D. na velikom mitingu o beskompromisnoj borbi Saveza k. protiv neprijatelja socijalističkog razvoja i napretka, druga R. protiv neprijatelja samoupravnog socijalizma, o otvaranju Skupa nesvrstanih i uspjesima politike nemiješanja, o izložbi Pionirske organizacije o socijalističkom odgoju mlade generacije, o komemoriranju prve godišnjice rušenja južnoameričkog socijalističkog predsjednika A. te imenovanju jedne ulice njemu u čast sa strane predsjedništva CK SKH, te o govoru predsjednika T. na jednom drugom mitingu, o nutarnjim i vanjskim neprijateljima, slabom radu u privredi i pokušajima rehabilitacije najokorijelijeg klerikalizma.
Slobode je u našoj mladosti bilo tako malo! Ovi neobični i dugački izrazi metaforika su potmulih ograničavanja i nasilja, nad ovim ili onim, nad starim zajedničkim dobrima i novom zajedničkom perspektivom, nad ljudima, nadasve nad pojedinim čovjekom!
No, tko je tu trebao biti krajnje hrabar i oduprijeti se, u otvorenoj borbi, s lošim izgledima?
Na vrlinu hrabrosti, zlorabljenu u velikim i lošim sukobima, ponekad legne sjena nečeg prejakog i anakronog. No, kakav se život može voditi bez hrabrosti? Ta ona mu daje mogućnost da razapne luk između bespomoćnosti i moći! Savjest i nada su joj razlogom. Ona je dragocjena sposobnost kojom odmjeravamo između praznine i odgovornosti, pouzdanje da će se tuga prometnuti u radost2 a nemoguća svakodnevica u svijet čudesne obzirnosti - našim djelima i odlukama naše savjesti.
Imao si, Zvonko, puno hrabrosti!
Izgnanstvo Te nadahnulo na jaki pokret. Izlazak Ti je bio plan.
A sloboda?
Tridesetu godinu si na robiji. Svoju slobodu uložio si u našu.
Sada je na nama da procijenjujemo između pravednog i nepravednog.
Pravedno je da dođeš svojima, kući, u zavičaj, tamo gdje si proveo djetinjstvo i mladost jer, kako si nedavno pisao, ništa na ovom svijetu ne može tako osvježiti naše duše i toliko nas animirati kao poznata i draga mjesta zavičajnog podneblja, pa su stoga još u davna vremena veliki umovi i poznavatelji duša bili u pravu kada su trajno progonstvo čovjeka iz njegova naroda i domovine uspoređivali sa smrtnom kaznom … te su mnogi radije izabrali smrt nego progonstvo, iako su u tuđini, što se tjelesnih potreba tiče, mogli raskošno ili dosta udobno živjeti.
A kad opet budeš koračao puteljcima svoje mladosti, pomozi nam još da misao o slobodi dovedemo do kraja - jer tko bi to mogao znati bolje od Tebe! Nikada je naime nije dovoljno! Sada bismo htjeli i onu najveću: da zgasne svaki strah pred vremenom, da pouzdanje nikada ne sprhne pred stvarnošću …
Slobodu sanjamo skupa s Tobom. San lebdi u sniježnoj noći nad Tvojim putem kojim u batama prerano krećeš u školu u Imotski …
Lijepa li je! Lijepo ju je već i slutiti, vidjeti je tek pomalo … gdje se na nas smije … i nosi nas vječnom carstvu. Zv´jezda i visina …3
Dragi Zvonko, stojimo uz Tebe.
Skupa s Tobom čeznemo za Tvojim zavičajem i … slobodom …
1“Vjesnik”, 10.9.1976.:Vis, govor Stane Dolanca; Beograd, Hotel Jugoslavija, otvaranje Skupa nesvrstanih; Ljubljana, govor Mitje Ribičića; “Vjesnik”, 11.09.1976.: Zagreb, otvaranje izložbe Pionirske organizacije o socijalističkom odgoju mladih; “Vjesnik”, 12.09.1976.: Jesenice, govor Josipa Broza Tita; Zagreb, Jovo Ugričić (član predsjedništva CK SKH) i predstavnik socijalističke partije Čilea, komemoriranje pada Allendea.
2Ev. Ivan
3Izidor Poljak, stihovi iz pjesme U osvit (Ognjevi duše, KS Zagreb, 1996.).
Program je bio divan i odlicno je uspjelo
Pozdravni govor je citao Dragan Despot i to je bilo SUPER.
